We CaRe AbOuT FoOtBaLL

Komentari velikana na hrvatski nogomet:::

Ćiro Blažević: "Stalno slušam priče o Brazilu, Argentini, ovima i onima, a najbolja je Hrvatska. Igra neše reprezentacije posjeduje sve što treba; imaginaciju, silinu i realizaciju."

Zlatko Kranjčar: "Pokazali smo odliučan pristup protiv suparnika koji je igrao vrlo defenzivno, respektirajući snagu hrvatske momčadi. Vrlo dobro smo organizirali igru, u kojoj je bilo i propusta, no individualnim rješenjima došli amo do uvjerljivog reztultata i zaslužene pobjede. Istaknuo bih Klasnića, Olića, Pršu i Balabana, koji su se izuzetno kretali. Pletikosina pogreška može se dogoditi svakom vrataru. Evidentno je da moramo poraditi na formi naših vratara."

Vlatko Marković: "Neiskusna austrijska selekcija nije mogla parirati našim majstorima, za to bi joj trebalo mnogo više kvalitete."

Lothar Matthaus: "Očita je razlika u klasi između Hrvatske i Austrije. Još kada sam vodio Mađarsku uvjerili ste me da ste jako moćni i na početku sam prognozirao da ćete otići u Njemačku. Hrvatska djeluje kao momčad."

Josef Hickersberger: "Znao sam kakav nas protivnik čeka, ali protiv ovako dobre Hrvatske nismo imali šanse."

Andreas Ivanschitz: "Hrvati su klasna momčad koja igra već četiri-pet godina zajedno, poznaju se i na slijepo. Jedino ću posebno naglasiti Niku Kranjčara koji je, posebice drugo poluvrijeme, odigrao fantastični i vidi se zašto se o njemu toliko piše."



"24 sata"

Cristiano Ronaldo ima novu devojku. Merche Romero inace portugalsku tv voditeljicu, suska se i da je trudna a i da je Ronaldo jako zaljubljen i kao da je brak na pomolu.
Citavih 9 godina je starija od Cristiana. Kako bi odrzali vezu na daljinu,za sad par redovno koristi usluge avio taxija...

V. Beara, legendarni Hajdukov vratar



TRAGEDIJA IZMEĐU STATIVA
Vladimir Beara govori o krizi Hajdukovih vratara: Bude mi puno žaj kad Hajdukovi vratari prime glupi gol. Moga bi onda plakat od tuge. Tragedija, prava tragedija. Gledan kako vratar prima dva gola u Varaždinu, a oba baluna su obranjiva. Kako mu može dat onakav gol iz slobodnog udarca? Odma san vidija da je tu golman krivo lega... Nije to samo u Hajduka. Tako je u cilu ligu. Pogledaj kakvi je gol primija vratar Dinama sa 30 metara. Je li to sramota? Treći gol nakon centaršuta, ovi mu daje glavon sa pet metara...
Prvi dio sezone pamtit će navijači Hajduka po prvom osvajanju naslova jesenskog prvaka u hrvatskoj ligi, euro-spektaklu protiv Rome, golovima Bule, Krpana, Blatnjaka..., ali i - krizi vratara. Hajduk danas nema standardnog vratara prve momčadi jer se tijekom jeseni svojim obranama nisu nametnuli Zlatko Runje, Hrvoje Sunara ili Vladimir Balić.
Što se to dogodilo s Hajdukovim vratarima? Bliža i dalja prošlost ne pamte takvu krizu, "bijeli" su počevši od Pletikose, pa preko Gabrića, Pudara, Simovića, Katalinića..., imali čuvare mreže, koji su bili stabilan oslonac momčadi. Neki i više od toga.

Nikad mi nije triba zid

Vladimir Beara bio je najveći od svih...
- Bude mi puno žaj kad Hajdukovi vratari prime glupi gol. Moga bi onda plakat od tuge - priča Beara.
- Tragedija, prava tragedija. Gledan kako vratar prima dva gola u Varaždinu, a oba baluna su obranjiva. Kako mu može dat onakav gol iz slobodnog udaraca? Odma san vidija da je tu golman krivo lega.
Balun je prošao pored živog zida.
- Nikad ja zid nisan radija. Stvorija san kasnije svojim obranama autoritet, pa mi nisu više puno ni pucali - nisu smili. Ako zida nema onda vratar uvik odma vidi balun. Stigne napravit korak i bacit se, a onako balun vidi tek kad prođe zid. To je kasno da bi reagirao i obranio udarac.
Možda su danas udarci jači, izvođači precizniji...
- Bilo je i onda super-izvođača. Ja se na branci nikad nisam bojao pravih pucača, nego nepucača, koji ni sami ne znaju gdje će pucati. Onaj šta bi dobro postavija nogu i koji je zna šta oće, nije ti moga dat gol tako lako.
Konkretno, što je bio problem u Varaždinu?
- Vratar je pao za balunon, a da mu je iša sić putanju bilo bi to vatanje s lakoćon.
E, hvatanje. Kao da je lako balun uhvatiti.
- Ja ne znan šta je to danas. Više nijedan vratar ne vata balun u ruke, svi odbijaju. Udre balun u njih ka u zid pa se odbije. Pitaš se šta rade na treningu. Lako je stavit vratara na branku, ali ti moraš znat i trenirat i radit s njin. Golman mora u svakom momentu znat di će noga, ruka, tilo i zašto sve to radi. Šta će ti trening ako se dva sata ne radi kako triba nego bezveze bacaka.

(Slobodna Dalmacija)

8.c nepobjediv!

Završeno je naše četvrto i podsljednje finale u našoj osnovnoj školi Josipa Račića.
Sva četiri finala smo osvojili i imamo max. učinak.

Danas smo igrali s užitkom, bez straha, već smo osvojili 3 pa cemo i cetvrto... U polufinalu smo dobili 8.a 8-2... Ja nisam igro jer sam imo drugu utakmicu...

Poceli smo Kreso, Mislav (Crni), Leon, Kuhar i ja... Prvih 5 min. nisu dosli do lopte... Imali smo par dobrih prilika al su sve branili... 8.b je imao napad... fulali su, kuhar brani spusta mi loptu ali mi nitko ne govori leđa, bekaci uzimaju loptu i zabijaju gol ali je ponisten zbog faula... Sljedeci je njihov napad i lulic puca s centra, kuhar nije pazio i gubimo 0-1...
Tako je ostalo do poluvrmena...

Kuhar izlazi, toto ulazi... Pocinjemo igrat puno bolje... Odma u nastavku Leon zabija za 1-1... Nakon par minuta Krešo je na odlicnu asistenciju mislava zabio super gol za 2-1... Kreso je na uobicajen nacin fulo jos jedan zicer... Iskupio se golom za 3-1... Bekaca nije nigdje bilo i predzadnji napad kreso dodaje unutra, mislav pusti ja gađam suprotni kut za ---4-1---...
Još su zadnju minutu ušli Vjeko i Filip.

Kada smo dobili kolu za nagradu, Krešo ju je mučko i otvorijo onda sam ju ja uzeo i šprico okolo... Svi smo bili ljepljivi...

Dosadašnja finala:
8.c - 8.a - 10-0 2002/03.
8.c - 8.b - 6-2 2003/04.
8.c - 8.a - 3-3 (dobili na penale) 2004/05.
8.c - 8.a - 4-1 2005/06.

NOGOMETNE ZAHVALE:

-Zahvaljujem svim dečkima koji su ovih super 8 godina igrali za C razred: Krešo, Vjeko, Toto, Mislav, Jan, Hrvoje, Leon, Zvone, Kuhar i Janko.
-hvala Leonovim starcima kaj su dosli na sve vazne utakmice...
-hvala profesoru koji je sudio
-hvala drugim ljudima iz raz. kaj su nas gledali (posebno Boži)...
-hvala svim simpatizerima i navijacima naseg razreda
-hvala golovima koje smo zabili
-hvala svim terenima na kojima smo zajedno igrali
-hvala svima koji imaju ikakve veze s nasim razrednim nogometom...

OSTALE ZAHVALE:

-hvala školi koja nas je trpila 8 godina...
-hvala profesorima koji su neznam tocno kaj napravili, al sve jedno hvala...
-hvala nasoj ucki Mirjani i raski Nadi...
-hvala onim poljima ispred skole koja su pam stajala da mozemo igrat kocke...
-hvala onom terenu, onim golovima i onom prostoru na kojem smo igrali HOJCEKA!
-hvala svim klupama kojima smo se potpisali i urezali...
-hvala domaru Mati koji guli klupe...
-hvala i onom drugom domaru koji je tam samo da bi popunjavao školsko osoblje i da me nebi pustio u školu prije zvona...
-hvala svim spremačicama koje drže školu čistom...
-hvala onom vozaču koji nas je vozio na maturalac, vozač malog pa(l)čića... hehe
-hvala onoj teti koja mi je prodala Bacardi na benzinskoj...
-hvala onoj teti koja radi na kiosku i prodavala mi je Huba-buba zvake od 1-6 raz...
-hvala onom recepcionaru u Solarisu...
-hvala onim kuharicama u Solarisu...
-hvala kuharicama u skoli koje su nas hranile...
-hvala ravnatelju koji nam neda bez papuča u školu...
-hvala onom krevetu na maturalcu koji je puko kad sam po njemu skako...
-hvala arhitektima nase skole koji su nam omogucili da pod velikim odmorom setamo okolo...
-hvala skolskom koje nam je ubilo sate dosade...
-hvala Taubeku koji ima super bufle i pletenice sa sirom... i naravno puter stangice koje smrde...
-hvala Tobacu što nam je prodavo žvake po 0,50 i sve one mineralne...
-hvala tetama (čitaj: trebama) u supersportu kod baschiere koje su nam dale da uplaćujemo kladionicu...
-hvala tetama u derbyu koje su nam uplačivale...
-hvala tetama u Supersportu kod bivšeg Ravela koje nam nisu dale da se kladimo...
-hvala tetama u Germaniji koje su nam dale... sve... hehe
-hvala onoj raketi u velikom parku, neznam zakaj...
-hvala svim stričekima koji su mi uplatili u Favoritu kod down towna...
-hvala svim kondukterima koji su nam dali da se švercamo...
-hvala konobarima u Galebu koji su nam pustili da gledamo tekme a da nekupimo cugu...
-hvala tetama u vrtiću...
-hvala onim stričekima koji su se na maturalcu kraj naše sobe derali: Nesmeta, nesmeta, nesmeta...
-hvala prof. weber koja je progutala zviždaljku...
-hvala mojim starcima kaj su mi starci...
-hvala svim ljudima koji su kupili bonove za caritas kad smo ja i toto prodavali...
-hvala psihologici koja je glupa... izgleda ko joda...
-hvala svim tetama na www.free6.com koje su samnom provele duge dane...
-hvala Kreši kaj je krešo...
-hvala Janku koji je car!
-hvala svima koji imaju veze s ovih prekrasnih 8 godina u Račiću!!!

Svi ste carevi!

Najslavniji argentinski nogometaš Diego Armando Maradona rođen je 30. listopada 1960. godine kao peto od osmero djece u obitelji Chitora i Tote Maradona. Rođen je u Avellandi, radničkoj četvrti Buenos Airesa, u nedjelju - sveti dan svakog Argentinca. Dan za nogomet. Nogomet mu je, napisat će kroničari, morao biti u krvi. Na Diegovu karijeru najviše je utjecao njegov ujak Cirilo, nekad vratar malog kluba Corrientes, pravi nogometni ovisnik. Za ujaka ga vezuje i scena koja nema dodirnih točaka s nogometom. Mali Diego je jedne večeri upao u rupu na nezgodnom mjestu. Ujak Cirilo je bio blizu: Evo me, Diegito, samo drži glavu iznad dreka! Francisco Cornejo, scout Argentinos Juniorsa, prvi je uočio Diegov talent: Sve, baš sve je mogao napraviti s loptom. Glava ili noga, svejedno. Lopta se jednostavno lijepila za Diega. No, Cornejo je bio zabrinut izgledom sićušnog dječaka, morao je ojačati da bi opstao u nogometu. Uz dopuštenje roditelja odveo je Diega liječniku sumnjive reputacije. Cacho Paladino injekcijama je podignuo mišiće buduće zvijezde. Paladin je to 1995. godine, nakon umirovljenja, priznao pred novinarima rekavši: Kad sam okončao tretman, Diego je izgledao poput najboljeg trkačeg konja. Pritom uopće nije pocrvenio, a trebao je, jer je tim činom odveo Maradonu u svijet dopinga.



Dana 20. listopada 1976. (10 dana prije 16-og rođendana) Deigo je odigrao svoj prvi susret za seniore Argentions Juniorsa. Tada je postao najmlađi prvoligaški nogometaš u povijesti argentinskog nogometa. Naredne godine odigrati će prvu utakmicu za seniorsku reprezentaciju Argentine. Ipak, 1978. selektor Luis Cesar Menotti nije ga uvrstio u nacionalnu selekciju za Prvenstvo svijeta u Argentini rekavši kako je Diego premlad da bi izdržao pritisak.Godine 1979. bio je kapetan reprezentacije Argentine koja je u Japanu osvojila naslov juniorskog prvaka svijeta. Tada su se Juventus i Barcelona počeli raspitivati za malog zelenog, kako su ga zvali. No, nisu bili jedini - u igri su bili Arsenal i Sheffield United. Brzo su odustali kada su čuli početnu cijenu od 800.000 funti. Tada je to bio prilično velik novac. Diego je ostao u Argentini i 1981. s klubom Boca Juniors osvojio je naslov prvaka Argentine. Godinu dana kasnije nastupiti će na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj i potpisati za Barcelonu.

U Barceloni je prvi puta probao kokain. To je kasnije obrazložio ovako: Ništa posebno. Želio sam se osjećati živahnijim. U klubu svi su sumnjali ali su šutjeli jer Maradona je bio prevelika investicija. Čak je nastupao u anti-droga TV reklamama i to dobro plaćenim. Godine 1984. potpisao je za talijanski Napoli s kojim će osvojiti dva naslova prvaka Italije (1987. i 1990.), a 1989. osvojit će i kup UEFA - prvi europski naslov Napolija. Na XIII. Svjetskom prvenstvu u Meksiku (1986.) dvostruki je strijelac u utakmici Argentine s Engleskom. Prvi njegov gol na toj utakmici i dan danas se prepričava. Riječ je o pogodku koji je Diego kasnije nazvao Božjom rukom. Tada je s Argentinom osvojio naslov prvaka svijeta u dramtičnom dvoboju s reprezentacijom Zapadne Njemačke (3:2). Tri godine kasnije dva je mjeseca proveo u Argentini i nije se pojavio na početku talijanskog prvenstva. Zatražio je ispisnicu iz Napolija zbog transfera ali je zahtjev odbijen. Na svjetskom prvenstvu u Italiji (1990.) s reprezentacijom je došao do finala, ali su poraženi od SR Njemčake 1:0.



Godine 1991. bio je pozitivan na doping kontroli (otkriven kokain) te je kražnjen s 15 mjeseci zabrane igranja. Iste godine, nakon povratka u Argentinu, uhićen je zbog posjedovanja kokaina. Sudska presuda je glasila - kontroliran medicinski tretman. Godinu dana kasnije nakon doping skandala odbio se vratiti u Napoli i ultimativno je zatražio transfer. Novi klub bila je španjolska Sevilla. Godine 1993. vratio se i u reprezentaciju i to s kapitenskom trakom. Iste godine napušta Sevillu i potpisuje za argentinskog prvoligaša Newell's Old Boys. Već naredne godine (1994.) otpušen je iz Newwll's Old Boysa jer je uporno izbjegavao treninge. Te godine ponovo je došao na naslovne stranice nakon što je iz zračne puške gađao (i pogodio) jednog novinara. Na svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Državama nastupio je na prve dvije utakmice za argentinsku reprezentaciju jer je na doping kontroli opet bio pozitivan i morao je napustiti selekciju uz 15-mjesčnu zabranu igranja. Pored toga, nogometnim rječnikom rečeno: izgubio je i utkamicu sa ženom koju je volio, majkom sina kojeg nikada nije imao hrabrosti priznati.

Godine 1995. nakon dvije neuspješne trenerske avanture (Racing Club i Deportivo Espanol) vratio se u Boca Juniors kao igrač, uz najavu da se riješio kokaina. No, već sljedeće godine sam je potražio pomoć u jednoj švicarskoj klinici. Utakmicu s kokainom još nije dobio. Nakon tretmana 1997. godine ponovo je u dresu Boca Juniorsa. No, u prvoj utakmici sezone (protiv Argentinos Juniorsa) još jednom je pozivitan na doping kontroli. Opet kokain. Na svoj 37-i rođendan, 30. listopada 1997., telefonom se javio TV postaji America Z. Oni koji su slušali kažu da se gušio u suzama. Rekao je: Nogometaš u meni stigao je do kraja staze. Sutra će biti najteži, najgori i najtužniji dan u mom životu. U siječnju 2000., dolazi na Kubu kako bi se ponovo pokušao izliječiti ovisnosti od droge. Svi raniji pokušaji očigledno nisu bili uspješni.

Nogometne sezone 1996/97. na stranu topnika sjeo je čovjek kojemu duguju mnogo. On je prvi čovjek koji je zasjeo Highburyem a da nije s otoka. Prve sezone kada je došao, Arsenal je osvojio Premiership i FA cup i napravio takozvani `double`, drugi put u povjesti kluba.



Deniss Bergkamp dobio je priznanje Football Writers Association (FWA) Player of the Year, i PFA Player of the Year. U to vrijeme klub je rekao zbogom velikoj legendi Highburya, Ianu Wrightu koji je bio najbolji strijelac u povijesti kluba sa 185 postignutih golova u svim natjecanjima.

2000. godine Arsenal se prošetao kupom UEFA ali na kraju koban je bio Galatasaray koji je turcima na penale dao prvi europski kup ikada. U istoj sezoni gube finale FA kupa na Millenium Stadionu protiv Liverpoola 2-1.

2001. Topnici prvi put ulaze u polufinale UEFA lige prvaka ali bolja u dva susreta je španjolska Valencia zbog golova u gostima. 2001/02. Arsenal radi svoj treći `double`osvojivši LP i FA cup protiv Chelsea
2-0. Sljedeće sezone T. Henry dobiva priznanje FWA.

2003/04. Topnici osvajaju Premiership, 11 bodova više od drugoplasiranog Chelsea. Španjolac Cesc Fabregas ruši rekord najmlađeg igrača i strijelca Arsenala.

Sljedećih godina klub nema prevelikih uspjeha. 2005/06. je zadnja sezona koja će se igrati na legndarnom Highburyu od 1913.

VS.

Evo, gotova je i ovogodišnja liga prvaka. Na ne pre veliko iznenađenje, titulu je uzela katakonska Barcelona, predvođena misterioznim Ronaldinhom, Eto`om, Belettiem, Decom, Valdesom i ostatkom dream teama... Klupu Barce vodio je izvrsni Frank Rijkaard...

S druge strane nalazio se veliki Arsene Venger koji je napravio izvrsnu mladu ekipu koja nije pokazala uspjeha u premiershipu ali je zato prvi put u povjesti topnika ušla u polufinale... ali topnici tu nisu ni pomišljali stati... u tvrdoj utakmici slomili su Villareal 1-0, glavni junak u španjolskoj je bio jens lehmann koji je obranio jedanajsterac argentincu Riquelmeu!

Sve je bilo gotovo nakon 20-ak minuta kada je sudac pokazao crveni karton lehmannu i poništio barcin gol... topnici su u 42. zabili pomoću dobrog udarca glavom sola campbella... Vodili su do 78 min kada barca izjednaćuje... Točku na I stavlja beletti u 82.



Konačan rezultat- 2-1 (0-1)

Tragičar- J. Lehmann
Junak- Belleti
Potez- Ronaldinho

Ocjena suđenja- 3,5

Ovaj blog posvećujem svom najdražem sportu i svim njegovim čarima...
Imam 14 godina, navijam za Real Madrid.
Nogometni uzor mi je KaKa i Lionel Messi.
Naj stadion: AlianZ ArenA
Naj reprezentacija: Argentina
-II- igrač: Diego Armando Maradona (in memorium)
-II- najbolja ekipa europe: Barcelona
-II- - I I - ekipa južne amerike: Boca Juniors
-II- sportska oprema: Adidas (predator pulse)

p.s. - Nadam se da će naš Dinamo uči u Ligu Prvaka!!!



Pozdrav!